Dobro jutro Chicago,danas je nedjelja 31 jula 2011…

Jul 31, 2011

Lijep suncan dan u Chicagu vec od ranog jutra je izmamio stanovnike Chicaga na prelijepe plaze jezera Michigan .Odrastao sam u gradu sa dvije rijeke , voda i blizina rijeke su uvijek bili dio moga zivota bez kojeg ne bih mogao zamisliti da bih mogao zivjeti.

Vozeci se Lake Shore  ulicom od North Aveniji pa prema  Navy Pear je predivan ugodjaj,sa jedne strane visoki neboderi,bljestavilo metala i stakla a sa druge strane kilometarske plaze na kojima je bilo mnostvo kupaca.Neki su igrali odbojku,neki su crtali na betonu,neki su vozili bicikle a oni koji se bore protiv kila su uporno  trcali  okolo. Dok sam se vozio primjetio sam par beskucnika  kako  spavaju slatkim snom na klupama ne obaziruci se na buku auta i galamu kupaca.

Koliko se prica ,nesrece , neodsanjnanih snova  krije iza tog sna i napacenog lica tih beskucnika.

Danas se mnogi muslimani zapoceli ramazanski post a neki ce sutra  i postavljam sebi pitanje koliko je muslimana medju tim beskucnicima koje susrecemo svakog dana.

Ispricat cu jednu pricu iz mog svakodnevnog zivota.Svaki dan kada se vracam sa posla moram skrenuti sa autoputa  u moju ulicu.Na samom uglu dok bi semafor   bio crven uvijek su me docekivali  beskucnici sa papirom na kojem je pisalo da su izgubili sve,da traze posao i mole za pomoc.U zavisnosti od vremena cekanja ne semaforu  nastojao sam umanjiti njihovu muku sa skromnim novcanim prilogom .Primjetio sam da petkom jedan medju njima se smijesi na mene i da direkno ide ka mom autu mada sam bio na kraju kolone,pozdravio sam ga i dao mu prilog.Na neki nacin taj tamnooki  beskucnik je ostavio tuznu impresiju na mene asocirajuci me na BIH i na nase ponosne ljude koji jedu svaki dan krompir ako ga imaju ali se trude da im djeca zavrse skolu a o tome ne pricaju, a u isto vrijeme i simpatiju.Isti postupak se ponavljao svakog petka  da bih primjetio u zadnja dva petka da ga nema.Zaustavio sam auto i izasao van,nervozni vozaci iza mene su trubili,nisam obracao paznju na to.Pitao sam jednog od njih gdje je tamnooki covjek sa bradom.Rekose mi da je bolestan ali da ce biti u redu.Sjeo sam u svoje auto vise tuzan i zabrinut za tog slucajnog prolaznika koji me sacekivao svakog petka  sa smijeskom i cistom dusom a sa toliko problema u zivotu.Nedostajao mi je  jer pored te velike trke o borbe sa vremenom ,racunima i dolarima ,dao mi  je sansu da ucinim nesto dobro,da mu dam poklonim nesto i da mu na trenutak vratim osmijeh i vjeru da postoji humanost u svima nama ali da je treba probuditi.

Moja cerka volontira u organizaciji Night Ministry koa dio intershipa za njenje magistarske studije ,gdje tri puta sedmicno od 9-11.30  navece zajedno sa ostalim clanovima te organizacije pomaze  mladim ljudima ,beskucnicima pokljanajuci im  robu i stvari za licnu higijenu.Organizacija je osnovana kako bi pomagala mladim ljudima ,narocito mladim majkama.Nihov posao je da im pomognu  ne pitajuci nista bez registriranja imena .Takodje ta ista oragnizacija omogucava pomoc svojim klijentima kojima treba razgovor i spritualna podrska vjerskih sluzbenika.Po zvanicnim podatcima  nema muslimanskih vjerskih sluzbenika da su registrovani  da pomazu  ljudima u toj   organizaciji .

U islamskoj kulturi  se ne prica o nesreci ili bolesti nego u momentima kada se nesto desi ,kada nam netko iz zajednice zavrsi u zatvoru ili bolnici onda se sazna sve  ali tada je vec kasno.Mi zivimo u drustvu koje ima svoj sistem rada i mi se moramo ukljucivati u takve organizacije  kao prvo da kao Amerikanci   pomognemo drzavi u kojoj zivimo jer imamo puno ljudi na socijalnoj pomoci ili invalida koji stanuju u bogatim cetvrtima placajuci  minimalne sume dok drzava pokriva ostatak  a sa druge strane da budemo na usluzi  400.000 muslimana koji zve u Chicagu koji  sigurno nisu imuni na beskucnistvo i probleme.Ja licno ne znam da postoji nekakva organizacija  koja se bavi pitanjem muslimanskih beskucnika  ako je  i nema treba je osnovati.Imamo puno organizacija sa zvucnim imenima  samozvanih Diretora ili predsjednika koji se ne bave ovakvim stvarima.Zasto? Imamo i mi svojih bekucnika,socijalnih slucajeva pozovimo ih indiskretno i pomozimo im .Nije sve u iftaru koji cemo organizirati za vrijeme ramazana ,moramo sistematski raditi na ovakvim  slucajevima.

Necu danas pisati o politici jer je nedjelja ,mada ocekujem konacni reultat  pregovaora oko budgeta da bude pozitivan i da se od ponedjeljka necemo baviti sta je bilo i tko je kriv nego kako sto prije popraviti  stanje u drzavi i vratiti vjeru u americki san da je ovo velika i dobra zemlja u kojoj  ce nasa unucad zivjeti i da je ovo za njih buducnost

Svim mulsimanima svijeta zelim cestita ramazanske praznike sa  rijecima RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!

FERID SEFER

Comments are closed.