Zapisi sa obala Mississipija

Jul 29, 2012

 

ZILA KUCAVICA AMERICKOG KONTINENTA

 

 

 

          Nazivaju tu mocnu rijeku zilom kucavicom Sjedinjenih Drzava i americkog sjevernog kontinenta, Moglo bi se isto tako reci da je Mississipi «vodeni zig» Sjeverne Amerike. Razmisljam o tome onako usput, dok sa dokova luke u Dibjukiju (Dubuque), zivopisnog grada u trouglu drzava Illinois, Ajova (Iowa) i Minnesota, posmatram cutljivo proticanje njenih voda   prema jugu.

Filozofiranje nad vodom u oticanju

 

Tek je devet izjutra 6. jula, a sunce przi s nebesa, tijelo se znoji na temperaturi od 90 farenhajtovih. Javljaju da ce  poslije podne narasti na 104 F. Pa se ne isplati izlaziti iz hotela iza devet izjutra i cijeli dan do devet uvece. Neka, tako mi i treba. Uvijek se hvalim kako dobro podnosima vrucine i zvizdane jer je Mostar najtopliji grad Evrope, ali nema u njemu «hjumiditi», odnosno vlage. U julu i augusti termometar pokazuje 110 do 115 F, odnosno preko 40 strpeni Celzijusevih. Ali evo vise ne podnosim takve vreline. Organizam stari, ono sto juce bijase prijatno danas je namet na vilajet.

Iznad oticanja mutnjikavih voda Mississipija filozofiram o znacenju vode na nasoj zemljinoj Kugli u cjelini. Kakva velika tema za jednog dokonog turistu! I objasnjavam sam sebi zbog cega nas uvijek voda toliko privlaci. Jer najljepse se osjecamo kraj planinskih bisrih izvora, uz bokove zahuktalih potoka, na obalama rijeka, jezera pa cak ponekad i obicnih kucnih bazena i bara. O moru da i ne govorim, tu se sa pogledom na pucinu slobodno sire krila maste i sanja i prostiru najrazlicitiji ljudski snovi a dusa lijeci od svih ranijih trauma i uzbudjenja. Kako i ne bi kad su i moji geni, prije tolikih miliona godina, zaceti u vodi – ako je vjerovati teoriji nastanka zivota uopste i razvoja zivih jedinki. Kad su u plicacima i dubinama mora i okeana rasle alge koje su trosile suncevu energiju i hranljive sastojke pjeskovitog dna, stvarajuci u listicima kisik koji im nije bio potreban za stasanje. Taj kisik su ispustale a i danas ispustaju u vodu i zrak iznad vode. Pa su na kopnu stvoreni prvi uslovi za razvoj zivota, kojeg bez kisika inace nema.

Neke pradavne zivotinjice, mozda nespretna meduza, mozda neki poduzetni vodozemac, mozda cak i lijena glista, trckarale su tada na kopno i vracali se u vodu. Pa su vremenom navikli da zive na zemlji, ne vracajuci se u vodu, izuzev sto su je pili i koristili na najrazlicitije nacine. Tako je stvoren i gen pracovjeka koji se zaceo u vodi i kasnije, razvijajuci se i usavrsavajuci, zivi na suhu, od kisika, sunca, zemlje i vode. Zbog toga i ja, sa milionima drugih ljudi, jurcamo po zemlji trazeci smirujuce vode i vodotoke, svoju prakolijevku i danasnji element bez kojeg se ne moze zivjeti vise od tri dana,

Smislio sam tu, na doku Dibjukija, da je Mississipi «vodeni zig» iliti pecat Amerike. Jer ta rijeka izvire iz jezerca Itaska, negdje u sredistu sjeverozapada drzave Minnessota, koja inace ima 10 hiljada jezera, zaostalih iza ledenog doba, pa lici na neku kopnenu spuzvu iz koje se stalno cijede male i velike kapi. Odatle se Mississipi, zajedno sa vodama brojnih opritoka, pruza prema jugu, sve do uvora u Meksicki zaljev. Pa je bio i ostao zila kucavica Sjeverne Amerike, a istovremeno i simbol takozvanog «vodenog ziga» iliti pecata koji svjedoci milenijima da je svud oko njega Amerika. Znam da se za neke vazne dokumente trazi otiskivanje «vodenog ziga» koji se, iza stampanih slova i brojeva, jedva nazire u konturama u  drugom planu vaznog papira. Taj pecat se ne da nikako falsifikovani pa je sve do danas jedini istinski svjedok originalnosti svih spisa i citaba.

 

Vododjelnica istorije

 

          Trebalo je, u stvari, da se smjestimo u Galini, gradicu od tri i po hiljade stanovnika, desetak milja od Dibjukija. Ali cak u aprilu bilo je kasno, sva mjesta u hotelima i motelima bila su vec rezervisana, pa nas svratise u hotel «Holidej In» u Dibjukiju. Galena je, kao i susjedni joj grad Dubuque, rasla na proizvodjnji olova, pronadjenog prije tri vijeka, koji je bio, uz ostalo, i sirovima za puscane i revolverske metke i topove. Ali vremenom presusila je ta nuzda jer su pronadjeni drugi materijali za zamjenu. Galina se ipak odrzala, opredjelivsi se za turizam, ljetnji i zimski i trgovinu. Dvije podugacke ulice nacickane su prodavnicima suvenira, umjetnickih slika i rukorada starih Indijanaca, skulptura, mastovito, vezom i koloritom, ukrasenih tkanina, figura od drveta, bronze ili zeljeza, modnih kreacija u buticima itd. Pa tako nije zamrla, premda je nekadasnji broj stanovnika pao sa 17 danas samo na oko cetiri hiljade.

Dibjuki je imao drukciju, bolju sudbinu. Utemeljen je dolaskom emigranata iz sjevernijih dijelova Evrope – Njemacke, Francuske, Irske, Engleske i nordijskih zemalja i spada medju najstarija gradska podrucja SAD. Tu su katolici iz Francuske, Irske i Njemacke stvorili najjacu americku rimokatrolicku koloniju izgradivsi nekoliko, za tadasnje prilike, velikih i raskosnih crkava i raznih vjerskih objekata. Nakon sto je prestala poreba za zanatskim proizvodima i robama ranog kapitalizma ljudi u tom gradu su se opredjelili za gradnju rijecnih brodova, proizvoda digitalne tehnologije, za razudjenu kulturu i umjetnost i, svakako, za turisticku privredu, jer ga godisnje posjeti preko milion i po turista.

          Mississipi je upravo na tom sjevernom podrucju rijeke svjedok nekih prelomnih i veoma vaznih dogadjaja iz proslosti SAD. Ta podrucja su vijekovima pripadala Indijancima – nomadima, sve dok otkrice Amerike po Kolumbu nije okrenulo tumbe tok dogadjaja i zivota na kontinentu. Jer pocev od  1673. godine francuski istrazivaci i avanturisti biljeze prve podatke o podrucju izmedju tri americke drzave, salje izvjestaje u Pariz pripremajuci teren da zapad Amerike postane jednog dana svojina francuskog kraljevstva, odnosno da preuzme taj ogromni prostor od Spanije i Spanaca koji su ga zaposjeli. To se i dogodilo kad je godine 1763. francuska armada, na kopnu i moru u Evropi, potukla do nogu spanske snage i proglasila Zapad kontinenta svojim posjedom. Ali 1803. godine Sjedinjene Drzave kupuju od Napoleona citavu Luizianu – prostor od Mississipija do Pacifika, jer su «francuskom caru» bili potrebni dolari za osvajanje Carske Rusije. Taj ogromni prostor kupio je za svega 15 miliona dolara americki predsjenik Thomas Jefferson (Tomas Dzeferson) i tako bez rata udvostrucio velicinu vec ujedienjene Amerike. To je proglaseno za «najunosniji trgovacki pazar» u istoriji dotadasnjeg covjecanstva.

U Galeni i na pordrucju Dibjukia rodjena su tri najpoznatija generala americke vojske koji su vodili i dobili odlucne bitker u gradjanskom ratu Sjevera i Juga i revoluciji koja je oznaka za borbu protiv Engleza za samostalnost Amerike.

 

Hraniteljka i rusiteljka

 

Najzad se otiskujemo nasim pouzdanim i izdrzljivim «Hunday sonatom» magistralom broj 52 prema glavnom gradu Minnesote – takozvanom «Gradu Blizancu» (Twin City) koji  nastaje spajanjem u jedan velegrad gradova Sent Paul i Minneapolis.

Asfalt raznih brojcanih oznaka i sirina skakuce cas desnom obalom rijeke, drzava Ohajo i Minnesota, cas lijevom kroz drzavu Wisconsin.  Sunce i dalje przi li przi sa od zvizdana pobjeljelih nebesa, opet najavljuju temperature od oko 105 Farenhajtovih, sto zanemarujemo kad treba zaustaviti vozilo i uprskos znojenju diviti se panoramama Mississipija i u gustiz zelenila zaraslih obala. Usputna zaustavljanja su izazovna  u gradovima Butenberg, Sterling, De Soto, Genoa (iliti Zeneva), Novi Amsterdam, Vinona, Grad Jezero (Lake City), Slomljeno Krilo (Bed Wing), Hastings i brojnim drugim. Ni proljece ni pocetak ljeta nisu bili narocito kisoviti na prostorima Kanade i Minesote, pa je tok Mississipija strpljivo smiren i dzentlemenski dostojanstven. Nema pomena oi poplavama koje su u proslosti, narocito 1911. godine, harale i razarale livade, njive, sumarke i oranice  na obje obale, a sa njima potapale kuce, puteve i gospodarske objekte. Rijeka je u fazi dobrocinitelja i graditelja, kad svojom smirenoscu daje obilje ljudima i zivotinjama oko rijeke. O njenoj jogunastoj, napasnickoj i prevrtljivoj prirodi pricamo samo na osnovama spoznaja iz geografskih i turistickih zapisa. Rijeka je ukrocena sa preko 80 brana i takozvanih «lokova» – vjestackih kanala odredjene dubine za plovidbu brodova, a od zaustavljenih voda dobija se i voda za natapanje i elektricna struja. U njenim dubinama ima i takvih riba koje ne postoje u drugim vodama svijeta, velicine delfina ili riba – kljunaca. Oko brana formiraju se jezera sa rukavcima koji zadiru duboko u okolnje sume i predjele, pa se stice dojam neke razudjene morske obale u kojoj zaljevi nemaju kraja. Uz sva naselja postoje luke za motorne camce i jedrenjake, kupalista, ribogojlista i kucice za odmor. Obhrvan romantikom prirode i izazovnim  slikama zivota, zamisljam, na obali, medju zelenjem, neku nasu vikendicu sa ognjistem na drva i uzitke koji se mogu u njoj priustiti.

Pusti snovi, ali ipak odmarajuci i prijatni. Ostajemo nesto duze na malim uzvisicima uz rijeku sa kojih se vide osuncane povrsine bezbrojnih vjestackih jezera, srebrenastih odsjaja i tamnjikavih matica koje su smirene, lisene uzurbanosti koja zavlada nakon obilnih kisa i topljenja snijega.

Ljudi sa obala Mississipija vec dva tri vijeka vode borbu protiv vodene stihije koja zna cesto da ih iznenadi i potopi naselja prije nego sto kazes «hop». Od sredine 18. vijeka  ciste se korita rijeke, produbljuju za koji metar da bi se osposobila za rijecni brodski saobracaj. Iskopani su i prostrani «rezervoari za vodu» koji se pune kad rijeka nadodje preko mjere, sprecavajuci strasne poplave iz proslosti, kada tehnika nije postojala pa ni nacin obuzdavalja poplava.

 

Prica o «dvanaest prutova»

         

Mississipi nije, medjutim, najduza americka rijeka. Misuri, koji nastaje od tri rijeke koje se spustaju, u sredisnjici americkog zapada, ispod planina drzave Jutah duzi je od njega. Ali Mississipi je  daleko bogatiji vodama, njegovo putovanje do spoja sa Misurijem i uvora u Meksicki zaljev je mnogo dramaticnije, sa daleko izrazenijim avanturizmom, «prosipanjem» snage i obezbjedjenjem vodenog puta za rijecni saobracaj, koji je u 18. i 19. vijeku bio glavna zila robnog i novcanog krvotoka SAD.

Mississipi je, medjutim, posredstvom i zaslugom ljudi proglassen jacim i bogatijim vodama nego sve druge americke rijeke, ne samo vlastitom zaslugom. Vec u Gradu Blizanci nastalom spojem gradova Sveti Pavle i Minesota, u Missisipi se ulijeva mocna rijeka Sveti Kroks (St. Croix) koja stize iz Wisconsina. Mogli su stari Indijanci, koji su davali imena rijekama, mirne duse odluciti da Mississipi proglase pritokom Kroksa i ostave taj naziv rijeke sve do Meksickog zaljeva. Ali odluceno je drukcije, ne treba nagadjati zasto i kako.

Mississipi prima seriju mocnih pritoka koji ga ovjencavaju – i zasluzenom i nezasluzenog slavom – «najsilnijom rijekom» u Kolumbovoj zemlji, sve do Meksickog zaljeva. Prihvata Minnesota rijeku u drzavi istog imena, Pritoke su mu Red River odnosno Crvena Rijeka  iz Luizjane, zatim Arcansas i Bijela Rijeka  iz drzave Arkanzas; takodje mocni tok Ohajo rijeke i  Kaskaskia rijeke iz Ilinoj drzave; Misuri rijeka u Misuri drzavi; Muddy odnosno Blatnjava Rijeka u Ilinoj drzavi; De Moan, Maqouketa  i Skunk rijeka iz Ajove; Rok odnosno Stjenovita Rijeka iz Ilinoja; Wisconsin  i Cipavej  rijeke iz Wisconsina.

Pa kad se dese izrazito snjezne zime, topla rana proljeca i kasne proljecne oluje sa kisama – sva ta sila vode glavne rijeke i pritoka sruci se u korito Mississipija, koja pobjednicki zaurla nekontrolisanim hazardnim igrama brzaka, talasa, virova, podvodnih i povrsinsih struja i pocne da rusi sve u sebi i sve oko sebe.

Ali Mississipi ima prirodno pravo i na zanosne festivale vodoskoka, vodopada, brzaka i obilatih zetava, i isto tako i na udruziavnje sa pijanim orgijama neba, sa grmljavinama, tornadima, pljuskovitim kisama i snjeznim mecavama. Covjeku ostaje da ukrocuje koliko god je vise moguce tu svestranost i nastranost stihija. I da uskladi prirodu Mississipija i drugih rijeka sa svojim potrebama i nakanama. Jasno idealni spoj ljudskih potreba i cudi voda ne postoji. Pravo rjesenje je u medjusobnom uvazavanju, poznavanju i uskladjivanju, u cemu nema idelnih rjesenja ali postoje ona prihvatljiva i najbliza obostranim potrebama i navikama.

 

Mugdim Karabeg

Comments are closed.