Njujork, World Trade Center, 2001. i 2012

Aug 28, 2012

Pise i fotografise Selena Seferovic

www.bosnianlibrarychicago.com

Mjesec dana prije teroristickog napada na njujorski World  trade centar- Svjetski trgovinski centar, po vrucem i oblacnom danu razmisljali smo da li  se isplati  cekati par sati u redu da bismo se popeli na vrh tada  najvise zgrade Njujorka, ili da se zadovoljimo samo razgledanjem  njene unutrasnjosti na samom ulazu. Drago je rekao da necemo nista vidjeti od oblaka, a ja sam pomislila da ih na visini nece ni biti, pa predlozila da reskiramo. Kupismo karte, i u redu  caskamo sa turistima iz citavog svijeta. Medju njima i nekima koji su bili u  Jugoslaviji i izjavili  kako je  steta sta se toj lijepoj zemlji desilo, a mi smo dodali, i steta, i sramota, i katastrofa, i genocid pred ocima citavog obrukanog svijeta.

 

                                                Na vrh Njujorka

Kada smo najzad stigli na vrh, oblaka je nestalo, vidjeo se citav grad kao na dlanu, i zakljucismo da je zaista vrijedilo pasti s  nogu da bi se to dozivjelo. Tada ni slutili nismo da ce se samo mjesec dana kasnije desiti cudo nevidjeno, da ce teroristi srusiti ova dva gradjevinska diva kao kule od karata svojim ukradenim avionima sa nevinim putnicima kao taocima, i da cemo gledati prizore strave i uzasa, kao u nekom katastroficnom filmu.

Tada smo sami sebi poslali email sa vrha tornja i njegovog velikog kompjutera, a slika koju prilazemo, postala je nas tuzni suvenir , pa kad  god je pogledamo imamo neobicna, uglavnom mucna  osjecanja pomjesana sa strahom u stilu, pa moglo se ‘to’ i nama desiti.

 

                                                Poklonili smo se nevinim zrtvama

Sada, jedanaest godina kasnije, opet po najvecem zvizdanu, idemo na mjesto zlocina, Memorijal nevinim zrtvama. Opet stojimo u dugackim redovima, prvo u malom Muzeju 9/11, koji nas podjseca na  detalje koji polako vremenom blijede, nude se razne  foto knjige sa prizorima koje u stvari zelimo zaboraviti, ali svakako i obici spomenik, jednostavno ne mozemo a da ne odemo, kao sto svakome ko ide u Bosnu preporucimo da obidje  Potocare,  mjesto golgote zrtava srebrenickog genocida. U Muzeju na velikom zidu nalaze se slike svih identifikovanih zrtava s njihovim imenima, hriscanskim, muslimanskim, jevrejskim,  svih vjera, rasa i nacija, bas kakav je i svijet u ovoj multikulturalnoj zemlji, sa licnim pricama. Tu su i makete obje srusene  kule, u kojima je bila americka i svjetska monetarna sila, dogadjaji iz Pentagona i Pensilvanije, omaz spasiocima, vatrogascima, zdravstvenim radnicima i svima koji su pohitali da pruze pomoc tog dana koji je promjenio Ameriku i svjet, i nakon kojeg su otpoceli ratovi u Iraku i Avganistanu, bazirani na strahu i antimuslimanstvu, na laznim dokazima koje su iznosili Kolin Pauel i Kondoliza Rajs, iako su se znale cinjenice da Sadam Husein nije imao sredstva za masovno unistavanje. Nas predsjednik Obama glasao je pritiv tih ratova, i velikim djelim i zbog toga je  pobjedio na prvim izborima ( Hilari je glasala za).

                                                   

                                                       Novi World Trade centar na istom mjestu

 

Kolona ljudi je opet internacionalna, citave porodice sa djecom polako se krecu cik-cak redovima, a na samom mjestu dva bazena sa imenima zrtava, svaki za po jednu kulu. Park je prostran, spomenici  zastrasujuci kao da neka dva crna grotla cuvaju negdje duboko svoje zrtve, a iznad njih, nice nova kula sa crno bjelim  Larisa mermerom koji dolazi iz Apuan talijanskih Alpskih rudnika, iz mjesta Pietrasanta, u Toskani. Na dan zastava,  14 . juna ove godine, predsjednik Obama sa zenom Misel posjetio je prvu kulu, bice ih naravno dvije, u pratnji inzenjera i gradonacelnika Njujorka Blumberga,  na 104 spratu na 1,368 fiti visine  od nivoa ulice. Pozdravio je 3,500 radnika iz   60  raznih sindikata koji ovdje rade. Ugradjuju se paneli od po 300 funti, 6 fiti visoki, na kojima rade mnogobrojne posade. Svaka posada moze  da instalira 8 do 10 metara ovih  panela dnevno, a ukupno im treba 18 mjeseci za prvu kulu i njen lobi.

 Iz ovog istog mermera Mikelandjelo je isklesao svoga Davida, renesansno remek djelo, a biznis mermera neprekidno cvjeta jos iz tog doba bez prestanka. To su bjeli blokovi sa crnim venama, elegantni, otmjeni, prvorazredni .  U cast predsjednika i prve dame, uvece, crveno, plavo bjelim svjetlima po kuli, napravili su americku zastavu , koja datira iz 1777. kad je americki kongres usvojio,  pa se vidjela iz raznih uglova Njujorka. U knjizi  utisaka, Obama je napisao:” Mi pamtimo, mi ponovo gradimo,  postajemo jaci” –“ We  remember,  we rebuild,  we come back  stronger”.

Staten Island, centrar estetske hirurgije

Totalno iscrpljeni i potreseni, ulazimo u prvi najblizi hotel Meriot na kafu, koju placamo 18 dolara. Hotel je pun turista, hvatamo malo snage da produzimo na Staten ostrvo velikim feribotom, a voznja je besplatna, pa prosto ne mozemo to da objasnimo zasto. Puse povjetarac, vracamo se u zivot,  reklame na brodu govore o tome da je tu razvijena estetska hirurgija koja skida ljudima kilograme. Divan je pogled sa  te strane na Njujork, Kip slobode i Imigrantski Muzej koje smo posjetili za vrijeme naseg prvog boravka u Njujorku, i nakon kratkog zadrzavanja i laganog rucka u samoj luci, vracamo se nazad  u njujorsku luku, a potom vodenim taksijem do Hobokena ( $9 po osobi u jednom pravcu), pa opet po suncu do Vanjinog i Marijinog stana. Ceka nas vecernji izlazak, vecera u otmjenom talijanskom restoranu, i koncert Cajkovskog u cuvenom Metropolitenu i u  izvodjenju njujorske filharmonije, kojom diriguje simpaticni Branwell Tovey.  Pitamo se da li cemo imati snage za sve ovo.

 

                                               Brodvej 2005, Metropolitan 2012

 

Svaki put kad dodjemo u goste kod brata Vanje i snahe Marije, caste nas nekim ekskluzivnim izlaskom. Prvi put bila je to predstava :”Ko ze boji Virdzinije Vulf” sa odlicnim Ketlin Turner i Bil Irvinom, i bilo je sjajno. Predstava se igrala u Longacre pozoristu sa prekrasnom salom i mermernim podovima, sa teskim svecanim zavjesama i kristalnim lusterima, u francuskom neo klasicizmu i ‘bo art’ enterijeru. Ovo pozoriste izgradio je Frazee, nalazi se blizu danasnjeg Tajm skvera, i u njemu igraju glumci kao Robert Redfort,  Klerk Gebl ranije, Al Pacino…

                                             

                                    Bono i U2 autori  Spider-man mjuzikla

 

Sam Brodvej je velika njujorska ulica u kojoj je srce americke pozorisne umjetnosti sa bezbroj manjih teatara . U svom dnevniku holandski morepolovac  David de Vries pise da su na ostrvu Menhetnu nekada zivjeli Indijanci. Brodvej ide paralelno sa Hadson rijekom, i to je lanac pozorista koji su se proslavili uglavnom mjuziklima. Na raskrsnici 65 ulice i Brodveja nalazi se cuvena Djulijard baletska  skola, kazu najbolja u svijetu, a u okviru Lincoln centra. Tu je i Pozorisni klub koji podjseca na maursku islamsku gradjevinu, a u Lincoln centru slusali smo concert gore vec pomenut.  Na zalost, nismo imali srece da rezervisemo karte za brodvejsku predstavu  Spider-man, sada jednu od najpopularnijih , za koju je muziku komponovao Bono iz U2 grupe, nama dobro poznat kao veliki prijatelj Bosne koji je dao poprilicne donacije bosanskoj djeci, najvecim stadalnicima u ratu. Oni su transformisdali klasicnu pricu o spidermenu u neobicno iskustvo za sva godista, a taj romanticni junak i njegovi pajtasi bukvalno lete pozornicom i preko publike kojoj  izmamljuju odusevljene uzdahe.

 Grant  Didi i Oskara Shefera od 5 milona dolara

Dakle, nismo bili u samoj zgradi Metropolitena, koja je odmah preko puta, i u kojoj se uglavnom prikazuju  opere, to smo ostavili za  slijedeci  dolazak. Citav ovaj kraj odise umjetnoscu. Publika otmjena, karte izvadjene znatno ranije, cijene popularne ukoliko ste  clanovi Centra, oko 50 dolara po osobi . Ulaznica za Virdziniju Vulf, po istom kriteriju bila je $58.50, sto se smatra odlicnom cijenom, jer je umjetnost inace preskupa. To je popularizacija klasicne umjetnosti preko ljeta, kako bi privukli i mnogobrojne turiste koji ne moraju imati taksida i vecernje toalete.

Zahvaljujuci grantu filantropa Didi i Oskara Shafera  (u periodu od 5 godina potrosice se 5 miliona dolara), finansiraju se ovi koncerti , s ciljem da se klasicna muzika priblizi siroj publici. Velika zvijezda Filharmonije je i makedonski pijanista Simon Tipcevski, 33 godisnjak, koji je poceo da nastupa po svijetu vec sa 15 godina, a takodje su popularni i koncerti za djecu svih uzrasta, kao ‘ Babes in Toyland’, ’Disnet Fantasia’,’ Tubby the Tuba’ ,i drugi.

Ipak, mirisu najbolji parfemi, puderi, blistaju dijamanti i  njisu se prekrasne haljine. Zaista impresivno, uz prethodnu veceru u talijanskom restoranu sa morskim specijalitetima i toskanskim vinima, vracamo se zadovoljni , prepuni divnih utisaka da nam se cini da vise nemamo prostora u sebi ni za sta vise. A sutra je novi dan, i plan je vec utanacen.

 

 

Comments are closed.