Prvi esalon akademska inteligencija

Feb 04, 2013

 

Kad god se povedu razgovori kako BiH izvući iz sveopšte krize, najčešće se pominje zanemarena uloga intelegencije BiH u iznalaženju i primjeni korisnih rješenja. Kako aktivirati našu pamet?

1. Carevanje i valjanje

Prastara mudrost koja kaže da ´´um caruje a snaga klade valja´´ plod je milenijskog ikustva čovjeka na našoj Planeti. Nastala je u trenutku višeg stepena razvoja čovječanstva, kad je bilo očigledno da sposoban čojek nadprosječno bistrog uma, fizički omalen i naizgled slabašan, ipak doprinosi i sebi i zajednici desetak puta više učinka nego u isto vrijeme deset ili više drugih visokih i mišićavih ljudi prosječne inteligencije. Jer pamet na temelju iskustva i neke njoj svojstvene prirodne kalkulatorske nadarenosti i snage brzo rješava teške probleme, spretno iznalazi nove načine djelovanja i uvećava branje plodova rada.

No, bez obzira na tumačenja gornje izreke, um koji caruje ne zanemaruje snagu koja valja. Jer nema praktične vrijednosti ni jedan pronalazak pameti bez mišića stotina ´´običnih ljudi´´.

2. Kreativna i formalna pamet

 

Treba prije svega definisati šta mislimo pod terminom ´´naša inteligencija´´? Ona se najčešće, u širim krugovim naroda, svodi na ljude sa fakultetskim diplomama. To je, medjutim, krivo tumačenje. Naučni radnici pod tim terminom podrazumijevaju stvaralačku, akademsku inteligencije. Dakle ljude koji imaju duboki smisao za uočavanje društvenih i tehničko – tehnoloških zakonitosti i analitički duh koji na temelju iskustva i skupljenog znanja nudi kvalitetno pa i kvantitativno nova rješenja koja ubrzavaju i obogaćuju progres. To su po pravili ljudi sa fakultetskim diplomama i doktorskim disertacijama, sa više naučnih radova i napisanih knjiga iza sebe. Premda praksa pokazuje da ima i onih koji bez dugačke liste svršenih škola i obavljanja viših i visokih funkcija iskazuju prirodni dar za novitete, analize i sinteze, što ih svrstava u red vrhunske, kreativne inteligencije.

U drugu kategoriju se svrstavaju ljudi sa prosječnom inteligencijom , koji uredno i kvalitetno obavljaju svoje poslove i od kojih se ne očekuju neki novi pronalasci vrijedni šire pažnje, ali su siguran oslonac izvršavanja svojih poslova i zadataka..

U treću kategoriju lično svrstajem takozvanu ´´šaroliku´´ ineligenciju koja ne predstavlja neki posebni viši stupanj pameti i kreativnosti. Takvi mogu da imaju i fakultetska obrazovanja, i postdiplomske studije odnosno doktorate, ali da iza sebe ne ostavljaju nikakav dublji trag koji društvo odmah zapaža.

3.Opomene i apeli ´´s vrha´´

Bosna i Hercegovina jeste zadnjih dvadeset godina prošla kroz tragične i teške faze kasapljenja njenog državnog organizma, zločina, rušenja, ubijanja ljudskosti u ljudima, podsticanja nacionalno – religijdskih mržnji i kopanja dubokih jazova izmedju tri konstitutivna naroda i vjere. Danas je ona materijalno medju nekoliko najsiromašnijih država svijeta kojih ima preko 170.

Pa ipak, uprkos etničkim čišćenjima i istjerivanju van njenih granica oko dva miliona stanovnika, danas u njoj živi i aktivno, stvaralački djeluje oveća akademska grupa visokih intelektualaca. Oni opominju aktuelnu vlast da mora mobilisati najšire slojeve obrazovanih i pogotovo kreativnih ljudi u procesu iznalaženja rješenja za krizu (preciznije rečeno za opetovane krize) u Bosni i Hercegovini i razmatrati ozbiljno njihove dijagnoze neodrživog stanja i mjere dugoročne terapije.

Pratim sistematski pisanja tih istinskih kreatora bh. inteligentnog i podsticajnog duha koji precizno zapažaju sve stramputice, zlo će i destruktivne ideje i radnje političkih stranaka, predstavničke i izvršne vlasti i nazovi intelektualnih pojedinaca. Opominjući sa punom ozbiljnošću da takva praksa predstavlja seriju destruktivnih bombi unutar bh. bića, koje razvlače u nedogled bilo kakvo efikasno rješenje za državu Bosnu i Hercegovinu. I što je još važnije za današnje i sutrašnje jadno stanje svih njenih gradjana, ostavljenih na milost i nemilost poltičkim ujdurmama i bici za lične materijalne i statusne pozicije. Ne radi se o tom da rukovodeće stranke i njihove vodje ne vide te stramputice, već o činjenici da jednostavno neće ili ne znaju kako naći pravi recept za oboljelu BiH.

Jedan od poznavaoca bh. prilika – neprilika i naučnik dubokih poniranja u uzroke kriza Rešid Hafizović opominje: ´´Ńema zore dok akademska inteligencija ne progleda!´´

Dubokomisleni opservator svega onog šta se dogadja i misli u BiH Enver Kazaz apeluje na sve faktore: ´´Moramo okupiti našu valjanu intelektualnu zajednicu!´´. Procjenjujući sa bi ona svojim svježim snagama i inovacijama pokrenula točak BiH iz kaljuže, koja se penje sve do grla.

Njih dvojica, kao gotovo svi drugi već afirmisani mislioci u BiH, podjednako reaguju kao i Senadin Lavić, koji u jednom od svojih mobilizatorskih komentara takodje apeluje na intelektualce da se više angažuju, ali i kritkuje ´´statiste´´ medju njima konstatacijama: ´´BiH intelektualci moraju mnogo više raditi na bosansko-hercegovačkom dijalogu. Većina je deprimirana, nezainteresirana, a ne bi trebalo tako biti. Moraju da se uključe u životne tokove i da se čuje njihov glas. Oni moraju pomoći da se popravi narušeni balans izmedju etničkog i gradjanskog, da se izadje iz stanja ilegalnog ustava podmetnutog u mirovnom sporazumu Dejtona.´´

4. Samostalni strijelci, kolektivno dobro

Treba imati u vidu činjenicu da su gotovo svi akademski intelektualci – mislioci i kreatori – u suštini samostalni strijelci kad se radi o njihovim promišljanjima i rješenjima koja se nude i državi, i vlastima, i narodu. Oni ne pišu niti govore za ´´svoju´´ političku stranku kao propagatori njihovih programa koje treba realizovati u praksi, kad ih prihvati narod. Nučni radnici u sferi društvenih i političkih oblasti života su samostalni, imaju svoje posebne vizure i ciljeve koje izlažu slobodno, često mimo volje vladajućih partija i struktura. Zbog toga ih dijele na krajnje kritčne i nepopustljive kad brane svoja stajališta i na one mekše s kojim se ´´može razgovarati´´. Ali svi ti ´´samostalni strijelci´´ ubojitog naučnog vokabulara od velike su koristi za svako društvo koje je spremno da primjeni njihove nalaze i projekcija razvoja.

Ali upravo taj kvalitet samostalnosti pri analizama društvenih stanja, njihovih oštrih kritika postojećeg stanja i ukazivanja na prava rješenja, velika su prepreka da se inicijative vrhunske akademske inteligencije brzo prošire i prihvate u narodu, pogotovo da se pretvore iz rije

či u djela. Jer rijetko koji naučni radnik u sferama društvenih tema i pitanja ima iza sebe i oko sebe veći broj simpatizera i pristalica koji su spremni da ih afirmišu u javnosti i medju masama. Na nesreću kod nas te skupine nisu simpatizeri već protivnici visokih intelektualaca, optružujući ih zbog navodno ispraznih ideja i izazovnih postavki i nužnosti radikalnih promjene u društvu, čime oni često pogadjaju ´´u sridu´´ ljude u vlasti i na visokim položajima. Upravo zbog toga što ne postoje stalni i čvrsti mostovi izmedju stvaralačke akademske inteligencije i svakodnevnog života, narod nije informisan o naučnicima i njihovim učincima. Pa kad dodju izbori birači se uglavnom opredjeljuju za ´´iste ljude´´ kao i ranijih godina i izbora, sa politički verifikovanih biračkih lista koje su popunile političke stranke, pri čemu se malo govori o njihovim kreativnim sposobnostima i učincima. Pa kad se na vlasti smjenjuju isti ljudi – poslušnici svojih nacionalnih stranaka, onda se za to krivi narod koji bira, a ne oni koji već imaju razradjen sistem oštrenja i osamostaljivanja svog jednonacionalnog atara.

5. Piramida gorućih problema

Čitajući pismena izlaganja bosansko – hercegovačkih naučnih stvaralaca , već poznatih i cijenjenih u javnosti, skicirao sam ´´piramidu´´, kako se to obično kaže ´´gorućih problema´´ i najvažijih zadataka za političke stranke i vlast. Njih bi trebalo realizovati uz usku saradnju političkih stranaka i njihovih rukovodioca, kao i rukovodioca u organima vlasti i predstavničkih tijela u cilju preciznijeg uočavanja i jasnijeg definisanja magistralnih i egzistencijalnih problema Bosne i Heregovine i dugoročnih metoga njihove realizacije. Od tog procesa zavisi gradjanska državnost BiH i jasniji položaj pripadnika sva tri naroda, posebno muslimana u BiH čije nacionalno ime ´´još luta´´ u labirintu različitih prijedloga i osjećaja.

U prvi plan, na vrhu te zamišljene piramide, nalazi se pitanje jasnog projiciranja budu ćnosti Bosne i Hercegovine kao države. Neophodno je – traže akademski intelektualci a svakako ne samo oni – precizno razraditi i ustoličiti karakter Bosne i Hercegovine kao primarno buduće gradjanske države, odnosno države slobodnih gradjana. U takvom konceptu nema mjesta za neki prosti administrativni zbir tri naroda i tri nacije, koja jednostavno moraju živjeti pod istim krrovom, ali čija prava treba poštovati u njihovim nacionalno ogradjenim atarima. Pri takvom konceptu bi i dalje nacionalne političke stranke nastojale da izbore što bolje položaje i ´´povlastice´´ za svoja stada. Zapostavljajući, medjutim, susrete i prožimanja zajedničkih elementa življenja i rada, dakle multikulture bez koje nema države BiH koju tražimo i podržavamo. Taj multi, multi sadržaj BiH ovjerila je dugačka istorijska prošlost BiH kao domovine tri naroda i veliki broj narodnosti i drugih manjina.

Taj probelm je prevashodno zna čajan za bh. muslimane, koji su većinski medju tri konstitutivna naroda. Oni ne smiju dozvoliti niti raditi na tome da se unutar neke nacionalno konstruisane i trodjelno polarizovane države grupišu kao posebna, većinska etnija, gdje bi islamska religija postala najvidljivijii znak i pečat njihove posebnosti, uz razvijanje kompleksa više vrijednoszti od drughih jer su muslimani najbrojniji. A upravo u tom pravcu djeluju snage koje priželjkuju posebnu državici za Bošnjake unutar podjeljene Bosne i Hercegovine u kojoj više ne bi moglo biti ni govora o gradjanskom ustrojstvu.

6. Umjesto dogovora – razlaz i negiranja

U tom kontekstu jasno se raspoznaju nastojanja i akcije da se muslimani BiH, odnosno Bošnjaci, masovnije i sa više kohezije okupe kao cjelovita snaga, uz značajnu ulogu islamske religije kao nezaobilaznog kohezionog faktora muslimanskog etnikuma, uz vidljivi angažman klera. Naučni radnici i mnoga tijela odnosno organizacije u BiH jasno su rekli da se iza takvih koncepcija kriju nakane poistovjećivanja muslimanske nacije sa islamskom religijom, uz otvaranje vrata za veće uticaje klera i vjere kao cjeline, što spada u sfere politiziranja vjere.. To bi – jednoglasni su analitičari pozitivne orijentacije – Bošnjake odvojilo od druga dva naroda i utaborilo u jedan suženi, ´´samo njihov´´ atar, dokrajčivši istorijsku Bosnu kao prostor kretaivnog i medjusobno oplemanjavajućeg zajedništva.

U tom pogledu su naučni radnici akademske inteligencije jasno rekli da se osnivanje Svebošnjačkog kongresa svijeta, na čelu sa nekadašnjim reisom ef. Cerićem, negativno odražava na položaj muslimana u BiH, praveći im veliku političku štetu i na domaćem i na svjetskom terenu. Pa ipak glas naučnih radnika koji zastupaju takve jedino ispravne stavove ´´razvlašćivanja´´ religije od političke moći, nije naišao na pozitivan odjek kod kreatora ´´islamizirane BiH´´, uz oštre kritike i negiranja poznatih javnih radnika – naučnika, koji se nazivaju karijerstima i anti – Bošnjacima. Kako u takvoj mutnoj situaciji afirmisati i mobilisati akademsku inteligenciju u procesu stvaranja željene države i političkih odnosa u BiH, kad dobar broj intelektualaca na ´´drugoj strani´´, i to u vrhovima islamskih organizacija i tijela, odbijaju da prihvate logične kritike. Umjesto da se opredjeli za tolerantne razgovore i dogovore sa onim s kojim se ne slaže, ´´druga strana´´ zagovornika organa pod kapom religije u cilju zaštite muslimana, opovrgava svaku vrijednost već afirmisanih stvaraoca ispravne i najbolje platforme uredjenja BiH, trpajući ih medju interešdžije i neznalice!

Neki islamski velikodostojnici insistirali su prije nekoliko godina na osnivanju Sabora Bošnjaka cijelog svijeta, o čemu je trebalo da donese odluku stotinu ´´najizraslijih´´ intelektualaca BiH. Tada su mnogi obični gradjani BiH, skupa sa istaknutim intelektualcima – analitičarima, odlučno ustali protiv takvog zahvata. Jer ko će i kako odabrati stotinu ´´najpametnijih´´ intelektualaca BiH koji će stvoriti novo neformalno tijelo sa islamskim predznakom, da bi, umjesto državnih organa vodio računa o položaju, pravima i potrebama svih muslimana BiH. Tako je taj nazovi poduhvat propao. Ali nakon toga grupa islamskog visokog klera i nekolicine intelektualaca zvučnih imena osniva u Sandžaku na području Srbije Akademiju Nuka Bošnjaka valjda cijelog Balkana, uprkos činjenici da već postoji službena Akademija nauka BiH. Kreatori te Akademije su isti oni koji su osnovali Svebošnjački kongres svijeta. Odmah se vidjelo da se to čini više iz ličnih koristi i statusnih promocija, nego radi potreba muslimana koji već imaju svoje zakonima BiH efikasne mehamnizme za čuvanje svojih sloboda i prava.

Tako je, umjesto toleratnih dogovora šta je u ovom istorijskom trenutlku potrebno i korisno muslimanima BiH a šta štetno, došlo do žučnih rasprava i nipodništavanja onih koji su ukazivali na činjenicu kako se stvaranjem tih novih organizacija sa prefiksom islamski, Bošnjacima nanosi velika politička i ideololška šteta, jer ih stavlja u poziciju suprostavljenu Srbima – pravoslavcima i Hrvatikma – rimokatolicima, umjesto da se zajedničkim snagama grade novi mostovi sporazumijevanja i dovodjenja BiH u poziciju evropske savremene države.

 

7. Problem primarnog značaja

U prvi plan neophodnih akcija gradjana BiH inercijom primarnog značaja izbio je problem angažovanja islamskih organizacija, tijela i istaknutog klera u rješavanju složenih problema nedefinisanosti mnogih stavki afirmacije i zaokruženja bošnjačkog etnikuma, jer je i dalje situacija unutar muslimanskog ´´kruga´´ rovita, uz veliki broj poludovršenog posla i zahvata. Kao, recimo, pitanje popisa stanovništva i traženja najboljeg naziva za najbrojniju muslimansko – bošnjačku naciju.

Tokom priprema za popis pojavile su se brojne dileme i nagadjanja da li će naziv Bošnjak prihvatiti dobra većina muslimana BiH. Jer je u Ustavu naznačeno ime ´´Bošnjak´´ koje će, prema većinskom uvjerenju, prihvatiti najveći broj Bošnjaka – muslimana. Ali predočeno je javnosti da ima onih koji će se jednostavno izjasniti kao Bosanac, Bosanac – Hercegovac, Musliman, zaobilazeći termin Bošnjak, pogotovo što pod tim terminom mnogi vide bošnjaka – vjernika. To nije nemoguće pošto naziv Bošnjak, bez obzira na tvrdnje mnogih upućenih ljudi da ima istorijsku osnovu i da je često potiskivan namjerno, nije imao prilike da se odomaći tokom istorije na širim prostorima BiH. Ali ako se oveći broj stanovnika izjasni drugim nazivima umjesto Bošnjak, doćiće do znatnog povećanja brojke u rubrici ´´ostali´´ gradjani, što će reći bezimeni, pa će broj Bošnjaka – muslimana biti prilično smanjen, što može skupo koštati većinu stanovništva. Ali mnogi analitičari tvrde da to neće izazvati neki veliki problem, jer će se lica iz rubrike ´´ostali´´ moći uračunati medju Bošnjake, zbog očiglednosti da je riječ o privrženosti gradjanskoj BiH i kod ´´ostalih´´. U objašnjavanju razlike izmedju termina ´´Bosanac – Hercegovac´´ i ´´Bošnjak´´ intelektualci koji se bave državnim pravom ističu da je Bošnjak naziv nacije, a ono ´´Bosanac – Hercegovac´´ imenuje državu u kojoj je čovjek rodjen i njegovu državnost, pa to dvoje ne treba ni u kom slučaju brkati niti poistovećavati, već se opredijeliti za ´´Bošnjak´´.

 

8. Dugačka lista budućih zahvata.

Nabrojaću ovdje i druge stavke od kojih zavisi konačna sudbina ovakve ili onakve države Bosne i Hercegovine, čije sadržaje iznose i akademski intelektualci. ´´Slučaj´´ izostanka osnovne saradnje izmedju lidera stranki, partija i udruženja probosanske gradjanske opcije je u vreloj fazi paljenja crvenog svjetla opasnosti. Svjedoci smo rasula nekih stranačkih koalicija i sklapanja novih, bez da smo sami za sebe riješili enigmu šta sve stoji iza tih iznenadnih, neočekivanih poteza vodećih političara.

Većina gradjana se svakako već mjesecima bavi odgonetanjem pravih uzroka razlaza Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića i Socijdemokratske partije Zlatka Lagumdžije. Takodje se pojavljuju brojna pitanja, nedoumice i čudjenja povodom formiranja nove koalicije izmedju SDP i SBB Fahrudina Radončića

Tim povodom kao i drugim nesporazumima i ralazima unutar gradjanskog bloka u BiH mnogi analizoiraju likove Lagumdžije, Radončića. Tihića i drugih istaknutih ličnosti, nalazeći za svaku objašenjenje zašto su takvi kakvi su. O Lagumdžiji se učvrstilo uvjerenje da je autokratske diktatorske prirode unutar svoje stranke i pored višegodišnjeg iskustva u vlasti, nestabilan u politici i da če na slijedećim izboria on i njegova stranka SDP doživjeti krah. Radončića većina ocjenjuje kao lukavaca koji će iz sukova Lagumdžija – Tihić izvući največe koristi za sebe i svoju stranku i nastojati da se učvrsti u vlasti nakon preuzimanja mandata ministra sigurnosti u vladi BiH.

Niko, medjutim, ne očekuje da će se takvim analizama i procjenama postići privremeno zatišje ili dugoročniji mir medjiu političkim prvacima, koji su zaslijepljeni željama za vlašću i što većim prihopdoima. Teško je nazrijeti i način na koji bi način akademska inteligencija razriješila ovaj čvor, koji su spretno uvezali ljudi kojim je politika osnovna platforma za održanje vlastitog položaja i statusa u organima BiH. Nema, medjutim, načina da opšti stavovi bh, visoke inteligencije nadju za taj čvor pihvatljivo rješenje jer ne postoji politička volja i snaga da se to uniči. Neka brod, dakle, plovi dalje ustalasanim okeanon malih i velikih oluja .

Mugdim Karabeg

Comments are closed.