Dnevnik sa sporednog kolosijeka(2)

Jan 26, 2014
DNEVNIKA SA SPOREDNOG KOLOSIJEKA (2)
KLJUČA TAMO, AL´ VRIJE I OVDJE,
1./ August, 1995.: Još jedno otkrivanje Amerike
Ja i supruga Emira polijećemo za Čikago, iz hrvatskog grada Splita, 15. augusta, 1995. godine, u okviru američkog programa za prijem izbjeglica iz BiH. Početkom augusta studirao sam u Brelima na Jadranu, u izbjeglištvu iz zapaljenog Mostara veliki gaografski globus zemljine lopte. Krenuo sam vrhom kažiprsta od Mostara do Čikaga. I gle čuda: ustanovih da je Čikago 200 kilometara južnije od Mostara. Obradovah se kao dijete! Jer to znači da će u Čikagu vrijeme biti toplije nego u Hercegovini!
Ali već početkom novembra otkrih da se na šoferšajbnama automobila parkiranih u dvorištu ispred naše stambene kuće u Bensenvilu uhvatila tanka skrama leda. Zaprepastih se! Istog dana kćerke mi potvrdiše da je u Čikagu zima itekako hladna, jer od njega pa sve do središta Sjevernog pola nema ni jednog većeg brda da zaustavi ledene talase. Tako sam jedan od onih koji je, pet vijekova nakon Kolumba, još jednom otkrio značajni dio Amerike: ledenu zimu!
Ovih dana osmatram sa sedmog sprata naše višespratnice u comunitty Elmhurst zaledjene ceste i gusti snijeg kako kite čikašku zimu koja je postigla rekorde u januaru 2014. od 25 minus Celzijusevih stepeni. Tako saznadoh da sam bio u teškoj zabludi da je klima Čikaga toplija nego u Mostaru. Ožalosti me ta spoznaja jer zime i hladnoće mrzim iz dna duše. A ova zima je pekršila sve norme nadanja da neće biti tako oštra i zla po ljude.
2./ 20. januar 2014: Sve isto pa i gore
Nakon pauze od sedam i po mjeseci, zbog bolesti, počinjem da listam webove koji ilustruju dogadjaje i situacije u BiH, Americi i -kako mi kažemo- usput i u cijelom ostalom dunjaluku. U prvi mah pomislih da su sve vijesti drukčije nego ranije, kad bijah zdrav; da se mnogo toga preokrenulo i smirilo, krenušvi nabolje.
Ali avaj: sve je, do u dlačicu, ostalo kako je bilo, uz dodatke još goreg. Hrvanja sa Dodikom i Čovićem, koji intenzivno rade na daljnjem usitnjavanju BiH, i dalje traju. Čović se iz petinih žila zalaže za eventualno osnivanje ˝hrvatske dionice˝ unutar BiH, što bi bio posljednji udarac njenoj državnosti. Naš već dobro poznati komentator Senadin Lavić tim povodom kaže da je evropski komesar UN za proširenje Stefan Pule, zajedno sa Čoviće, pokušao instalirati u državi BiH dio nekakve hrvatske teritorije sa primjesom državnosti, što ljudi u BiH nikad neće dozvoliti, pa makar oko toga ponovo izbio rat. Slične stavove ističe i profesor mostarkog Univerziteta SLAVO Kukić.
Istovredmeno u SAD i dalje vrela i pjenušava gužva oko ˝Obamakera˝˝, što će reći Obaminog zakona o zdravstvu za koji protivnici Predsjednika kažu da je apsolutni promašaj. Premda Obama već petu godinu uporno djeluje kako bi Amerikanci dobili svoje prvo opšte zdravstveno osiguranje, čiji profil se nimalo ne svidja Republikancima. Istovremeno u svijetu strka oko konferencije za Siriju i uklanjanja sirijskog predjenika ASADA; analiza krvavog stanja u Ukrajini uz daljnje zatezanje odnosa izmedju Putinove Rusije i SAD; pitanja učestvovanja Irana u medjunarodnim razgovorima o smirivanju Bliskog istoka i o atomima; učestalih samoubilačkih terorističkih akcija u Avganistanu i Iraku; jačanja tvrde islamske religiozne struje u Turskoj itd.
Zaključih ražalošćen da je na kraju 2013. godine stanje u svijetu u svemu isto, a bogme i gore, uz radjanje 2014. godine. I da je zla strana ljudske prirode koja sve izvrće na tragedije i sukobe i dalje u porastu!
Ukratko : Tamo ključa, sve više i sve češće.
Zlatko
3./ 21. januar 2014: Sumorni san i još sumornija java
Prebirem jutros stranice ˝Oslobodjenja˝ na internetu tražeći važne vijesti. Odjednom kao da me nešto ošinu po zatioku, u predjelu malog mozga, koji, kažu, ima ulogu i dužeg pamćenja. Pa se pitam da li je to na kompjuter zalutao tekst iz prošle godine, o političkom karnevalu u BiH povodom radjanja do juče nemoguće koalicije Lagumdžijinog Esdepea i Radončićeve stranke Za boljitak Bosne? Jer dok čitam čini mi se da se istorija doslovno ponavlja. Nakon više drugih neuspjeha u političkom povezivanju u korist državnosti BiH, da nadje zajednički jezik sa dojučerašnjim partnerom strankom SDA, Lagumdžija izjavljuje da napokon ide u koaliciju sa Radončićem, kojem će darovati funkciju ministra sigurnosti (i poštenja). Uprkos ranijih napada na Radončića da je obični kriminalac i karijerista. Svi oni koji su digli galamu na teret Lagumdžije da izdaje vlastite principe, opet se javljaju, jer je predsjednik Socijalista izjavio da najzad ide u čvrstu koaliciju i da će Radončić biti ministar bezbijednosti, odnosno unutrašnjih poslova.
Tim povodom ponovo se javila u svom i našem listu glavna urednica Oslobodjenja Vildana Selimbegović, nabrojivši kakve su sve razarajuće i sumnjive karakteristike Radončića, užasavajući se nad potezom Lagumdžije da ide u koaliciju sa ˝kriminalcem ˝ Radončićem.
Kao i u prošlosti opet upadam u nedoumice i presabiranja, jer je Radončić putem suda dokazao da nije učestvovao u mafijaškim poslovima koji mu se pripisuju, pa prepušta da se ja i meni slični, nedovoljno informisani, opredjelimo kako nam se hoće i može. U medjuvremenu politička atmosfera u BiH ponovo ključa u bosanskom loncu do djize njegovog rasprsnuća, jer narodne mase više nemaju ni formalnih ni stvarnih putokaza za bolju budućnost. Sve prognoze o budućnosti BiH su u tami i polutami. Proizilazi da ona više i nema nikakve bolje budućnosti, pa ni same budućnostita velesila !
Obama speach
4./ 22. januar 2014.: Obama je “sou sou”
Dok Tamo, u BiH i na Balkanu generalno, pojačava političko ključanje, tješi me spoznaja da i Ovdje, u moćnim Sjedinjenim Američkim Državama, sve politički vrije, kao da je ona na terenu podzemnih usijanih lava i vrelih gejzira.
Predsjednik Barak Obama je nekako preživjeo svoj četverogodišnji mandat kad su mu natrpali na ledja svu odgovornost i krivice izazvane ekonomsko – financijskom krizom, sa uzrocima koji traju cijelu dceniju prije njega. Naknadno su malo demfovane kritike na račun oslabljene ekonomije i rasta broja nezaposlenih, ali se pojavila velika stijena spoticanja u procesu donošenja novog zakona o zdravstvu. Republikanci i razni konzervativni krugovi SAD činili su sve kako bi narodu ogadila taj novi akon o zdravstvenom osiguranju i najzad potpuno kompromitovali Obamu kao predsjednika SAD. Kao da gradi kulu na oblacima. Jer će, vele, povećani roškovi za zdravstvo potpuno rasklimati državne finansije i budžet. Pojedini senatori – Republikanci ne biraju riječi pogrde i omalovažavanja kad je u pitanju Obama. Svakako to se odražava na njegovu (ne)popularnost i kvari, očigledno, Obamino raspoloženje.
U jednom novinskom tekstu – anketi o Obami, iznose se cifre i procenti Obamine popularnosti, onako kako se kretala posljednjih pet godine, tokom njegovom predsjednikovanja. Obični narod kaže da je Obama simpatičan i prisan čovjeka. Dakle ne zamjere mu ništa što je vezano uz ljudskost i poštenje, ali su pesimisti u vezi pravca kojim ih on vodi u budućnost i sposobnosti da uradi ono što želi. Većina izjavljuje da ni ekonomija niti ritam zapošljavanja nisu na visini koja je neophodna za brži napredak i razvoj SAD.
Sve u svemu narod kaže da je Obama ˝˝sou – sou˝˝ predsjednik, što prevedeno na naš jezik glasi “tako -tako”, odnosno da On nije ni tamo ni amo, već negdje na podnošljivoj sredini koju ne karakteriše niti neki veći neuspje, niti uspjeh za pohvaliti. Većina konstatuje da je popustio u gajenju i njegovanju autoriteta koji pripada prvom čovjeku Sjedinjenih Država. Teško je sada reći da li će ovakve srednje i poluzadovoljne ocjene utrti put da kandidat Demokrata osvoji još jednom predsjedničku fotelju, jer su se Republikanci navoštili do koštane srži da u narednom biranju budu prvi!
Što se tiče lično mene ja ga i dalje poštujem i cijenim, jer se još jednom pokazalo da Demokrate vode veću brigu o interesima običnog naroda nego o američkoj vrhuški u čijim prepunim džepovima sušte trilijarde dolara!
5./ 23. januar 2014.: Nacionalizam crnih predrasuda
Sa svim nacionalizmima i fundamentalistima treba postupati oštro, bez merhameta – kako kaže narod. Jer to je najgora i najcrnja vrsta psihološto – patološke supstance koja poništava osjećaje za saradnju, medjusobno razumijevanje i ljubav i razara proces mirenja.
Nedavno je u čikaškoj biblioteci održana promocija veoma korisne knjige Sanje Seferović – Drnovšek o zloćudnoj ulozi i uticajima PREDRASUDA u narodnim skupinama bilo koje vrste i bilo gdje u svijeu. Predrasude duboko u svijesti i podsvijesti stvaraju idealno plodno tlo za razvoj dugoročnih mržnji bez realnih osnova, iza kojih ostaju lokve bratske i nebratske krvi. BiH je očit primjer i dokaz da je to tako. Jer evo već dvije decenije nakon nekakvog iznudjenog mira sve bujnije rastu i cvatu crnim nacionalističkim beharom mržnje i razilaženja ˝za svagda˝.
Djelovanja i kazivanja velikosprskih nacionalista, koji nikad nisu prestali sa svojim bezobraznim i izazivačkim izjavama koje negiraju BiH državu i stvarnost, posljednjih dana opet bodu uši vulgarnim političkim izjavama raspirivanja mržnji i govore da smo daleko čak i od blagog pomirenja, a o nekom miru nema ni govora. Autori tih profašističkih parada tutnje i Tamo, u BiH, ali i Ovdje, u SAD.
Čitam, s gadjenem, izvještaj o proslavi pravoslavnog Božića 2014. u ranijoj Bosanskoj Dubici, sada prekrštenoj u Kozarska Dubica. Uz slavlje vjerskog praznika su pijane delije pucale iz pušaka, mitraljeza i pištolja, bacale ručne bombe i pjevale pjesme nacionalne mržnje. Svi povratnici u Dubicu, muslimani i Hrvati, doživjeli su ponovo dane i noći strave kao prije dvije decenije, kad su četnički koljači ubijali koga su sigli. Zar tu ima i trunke nastojanja da se mržnje dalje ne šire..?
Prije par dana, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i Institut za Istraživanje Genocida (IGK) poslali su javni apel predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine povodom skandaloznog ponašanja i izjava diplomatskih predstavnika Bosne i Hercegovine – Srba na proslavi 9. Januara, Dana entiteta Republike Srpske, u Čikagu.Na ovom skupu su se javno veličali i upućivale molitve za kreatore genocidnog entiteta, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, kojim se trenutno sudi na Međunarodnom krivičnom tribunal
Izjave i prisustvo ovom klero-nacionalističkom skupu bosanskohercegovačkih diplomata je prekršaj Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine, i suprotno svim modernim demokratskim načelima države jer otvoreno diskriminiraju sve ostale bosanskohercegovačke građane koji ne pripadaju srpskom narodu i pravoslavnoj, odnosno svetoslavnoj vjeri. Sve takve profašističke harange i halabuke dogadjaju se već više od dvije i po decenije, ali niko da im stane ukraj, a protagonisti srpskog velikonacionalizma i Republike Srpske likuju kad ih ponovo i stalno oživljavaju. Oni traže od Predsjedništva BiH da ne opozivaju generalnog konzula u SAD Branka Pećanca, koji je na proslavi 9. januara pojao borbena pjesme stvaranju Republike Srpske i veličao četničke razbojnike.
6/. 27. januar, 2014: Stanje zbrke i nemoći
U ovom tekstu sam pisao metodom paralelizma o stanju u Sjedinjenim Državama i Bosni i Hercegovini. Pa može ispasti da na neki način stvaram blisku sličnost sa Amerikom i našom domovinom. Ali treba imati u vidu da se i SAD bore sa mnogim nevoljama i problemima poput BiH. Zadužena je do guše. Predsjednika Država vrte na raznim ražnjevima njegovih protivnika i mrzitelja Demokrata. Vrlo su česta ubistva nevinih gradjana na ulicama, u školama, na fakultetima, u privatnim stanovima, u salama bioskopa, u restoranima i svudje gdje se kreću ljudi. Političko – bezbjedonosna situacija je rovita i puna opasnosti, pa Amerika mora da bude stalno na oprezu i spremna da reaguje kako joj najbolje odgovara. Svega toga i još više ima i u našoj BiH.
Ali činjenice govore da se zog svih tih zala i političkih boleština naša Domovina nalazi na strmini stalnog propadanja i slabljenja, uz povećanje dogadjaja koji pojačavaju vrijenja u bosanskom loncu. Pa se ne vide ni sredstva niti predvidja neki daleki datum u budućnosti kada će sve to prestati.
U SAD, medjutim, svi ti problemi koji se gomilaju ne ugrožavaju ni državnost Amerike, ni njenu demokratiju, ni slobode gradjana u cjelini, niti daljnji ekonomski razvoj. Jer ona ima snage i sredstava da anulira sve probleme i obezbjedjuje uslove za normalni tok stvari. Dakle sve je obrnuto od stanja u BiH koja je onemoćala od unutrašnjih sukoba i vanjskih nerazumijevanja. Koja vodi golu bitku da joj se prizna državnost i otvori put, dvije decenije nakon završetka sukoba, u vrijeme smirenog razvoja i materijalnog jačanja. Na to ćemo, medjutim, prema svim prognozama, čekati dugo, jako dugo i lutati u mozaiku nejasnih predvidjanja i praznih nadanja. Kao što nevini insekt upadne u letu u gustu paukovu mrežu, pa što se više koprca da bi se izbavio, sve čvršće steže sebe u tim prokletim svilenkastim nitima.
To je, nažalost, već mnogo godina mračni usud Bosne i Hercegovine, koja je prepuštena sama sebi. Jer medjunarodne inicijative i akcije završavaju se na tankoj površini obećanja, uz održanje sadašnjeg stanja političke zbrke i nemoći.
MUGDIM KARABEG
Comments are closed.